URBAN EXPERIENCE Lucky Strike
U petak i subotu, 30. i 31. avgusta na Kalemegdanu održan je osmi po redu URBAN EXPERIENCE Lucky Strike festival.
I ovaj put se pokazalo da su žurke pod nazivom Urban Experience ipak nešto po čemu Beograd treba da bude ponosan,
a ljudi zadovoljni što imaju priliku da čuju i vide kvalitetne i poznate muzičare...
Dugo se čekalo na ovaj UE, možda čak i najviše zbog par imena (Green Velvet, Kevin Saunderson,
Jori Hulkkonen...). Već nekoliko sedmica ranije u Beogradu su se mogli vidjeti jambo plakati za ovaj događaj,
kao i jako interesantni flyer-i tj.brošurice, što znači da se organizatori nisu nimalo štedili, a i zar
bi trebali? - ipak je to Urban Experience, ime samo govori, i svi znamo ko je sponzor ovog događaja,
niko drugi no Lucky Strike. Za one koji su manje upućeni ulaznice su se mogli kupiti za jedan dan
(prvi dan 500 din=oko 16KM, drugi dan=600 din=20 Km a možda i nešto više) ili oba dana (oko 33 KM).
Čini se možda ipak malo više, al' za ovakav događaj vjerujte mi i vrijedilo je.
Jedino što su pretjerali jeste u cijenama pića (dovoljno je spomenuti to da je pivo domaće 0,33 bilo 3KM a
čaša kisele vode 2KM - užas!).
30.08.'02 , day 1st
Ja sam imala tu sreću pa sam išla sa jako gotivnom ekipom, tako da je provod bio zagarantovan. Na mjesto događaja stigli smo oko 12:20. Sama lokacija je odlična za ovakvu vrstu festivala, a radi se zapravo o Partizanovim košarkaškim terenima, koji su sa svih strana opkoljeni ogromnim zidinama Kalemegdana što je davalo jedan gotivna trip, a samim tim je i zvuk bio mnogo dobar. Svaki zid je bio jako osvijetljen (jedan crvenim, drugi žutim svjetlom itd.) i uopšte rasvjeta je bila na zavidnom nivou. Na zidovima su takođe bili postavljeni i video beam-ovi (ukupno 3), s tim da je slika bila loša, zbog jakog svjetla; a i nije u pitanju bio neki profesionalni VJ-ing, nego obično reklamiranje Lucky Strike-a, kroz neki underground fazon. Naravno bile su tu i "hostese" obučene u Lucky tripu koje su djelile flyer-e i cigare, kao i plesačice na stage-u.
Za pohvalu je to što nije bilo gužve na ovom UE jer je taj festival inače poznat po pretjeranim gužvama, ali i po odličnim žurkama. Mjesto gdje se nalaze tereni je dosta prostrano, tako da su se ljudi mogli svuda rasporediti. Inače bilo je tu između 5000 i 6000 ljudi (stvarno nisam stručna u procjenjivanju broja ljudi al bilo ih je mnogo). Kad smo stigli radio je još uvijek Gordan Paunović/EX Kozmik/ inače čovjek koji je "glavni krivac" kad je u pitanju UE (jedan od organizatora).
Gordan je več zagrijao masu i stvorio jednu jako prijatnu atmosferu tako da smo stigli u pravi trenutak. Mnogo dobro odrađen set; čak su se i ljudi koji imaju priliku često da ga čuju prijatno iznenadili. Poslije njega nešto kratko je radio Vlada Janjić, takođe pripadnik Kozmika. On je zavrtio samo par pjesama i gramafone prepustio jednom od ljudi koji radi sa (za) Green Velvet, tada su se na stage-u pojavili i ostali članovi ovog projekta, kao i nama svima poznat Curtis Jones (mršuljavi crnja, go do pasa) sa svojom jako neobičnom frizurom i prepoznatljivim glasom govori: "Good evening!!" I dalje...počinje prženje, agresivnost i jako velika brzina... Ljudi polako prestaju da plešu i svoju 100%-tnu pažnju usmjeravaju samo ka slušanju muzike; normalno bilo je tu i pojedinaca koji su divljali i skakali...
Ono što sam uspjela da čujem i vidim za tih sat vremena (na žalost sat vremena), koliko je trajao ovaj live-act bilo je stvarno nešto NOVO, za mene kao i za ostale ljude u publici, jer nemamo baš uvijek priliku da čujemo ovako nešto - jako interesantno...
Mnogo originalno su zvučali u živo, što se i očekivalo. Mogle su tu da se čuju i neke poznatije stvari kao što šu Flaš i La la land, na šta su svi bili otkačili skroz! Mada, mislim da su ipak mogli malo duže da se zadrže na stage-u, al eto ipak je live-act u pitanju (to se ja tjesim :)). Poslije ovog kratkog nastupa dugo očekivanog Green Velvet-a na stage-u se oko 2:30 pojavio Kevin Saunderson (pomalo bucmasti crnja - baš smo se nagledali crnaca to veče:))...Koji je na neki način vratio samopouzdanje ljudima, hahaha. Fenomenalan set i odličan izbor muzike, zaista se tu svašta moglo ćuti, mada očekivala sam i neke novije stvari, al dobro, neću sad da pretjerujem. Početak kao i uvijek - house --->> tech. house (što je bilo ipak malo čudno poslije G.V.-a), koji je polako prelazio u sve jači i jači zvuk da bi se pred kraj seta moglo čuti i dosta techno talasa.
Tehnički mnooooogo dobro odrađen posao. U prvom djelu seta mogao se čuti poznat hitić Tim Deluxe feat. Sam Obernik - It just won't do u remix verziji. Ja bih spomenula meni jako dragu pjesmu Adam Beyer - Rippin 'n' dippin koju je zavrtio u drugom, malo žešćem dijelu seta, i skroz je digla masu, a kao i Devilfiš - Man alive, Samuel L Sessions - Lushlife itd...
U svakom slučaju nezaboravni zvuci i mixanje, Kevine svaka ti čast!!! (još samo kad bi on čitao ovo hahaha:)) -tako to rade ljudi iz Detroita. Svoj set je oko 4:30 priveo kraju sa remixom pjesme Basement Jaxx - Rande vu; tad se već oko gramafona počeo muvati jedan mali "čovječuljak" po imenu Marko Nastić / TTP/.
Marko, poznat po svojim jutarnjim (minimal techno) setovima - uvijek ga ostave za kraj, tako da bi iz ljudi iscrpio i ono malo snage i energije što im je ostalo...To je stvarno čovjek koji je zaslužio više od Beograda; mislim da njegovo mixanje definitivno treba da postane prepoznatljivo po cijelom svijetu, jer je on to zaišta zaslužio! Puno je cijenjen kod beogradške (i srbijanske) publike, i ljudima nikad nije dosta slušati Marka. Mi smo odslušali jedan dio seta (40 minuta), a zatim smo polako krenuli kući. Već smo se bili smorili od silnog skakanja - plesanja. A i užasan je taj jutarnji gradski prevoz po BGd-u... Ma bolje da vam ne pričam! Al' poslije ovakvog provoda nije ni bitno da li ce bus naići ili NE!
p.s. bitno je još spomenuti i to da je postojao jedan poseban mali stage, malo udaljen od glavnog, gdje su se puštali razni filmovi. Vrhunac te večeri bio je film Baraka, režija Ron Frik. To mjesto je ujedno i bio kao neki ćillout fazon, bez murije, što znaći...hmmmmmmm
STAGE
31.08.'02 , day 2nd
subota veće na UE festivalu je bilo mnogo raznovrsnije za razliku od petka (a bilo je i više izvođača), stim da je bio i manji broj ljudi.
Evo i line up:
Bah samba LIVE! (Estereo UK)<
Gotan Project LIVE! (Ya!Basta France)
DJ Puki (HMK Music Yu)
DJ Jori Hulkkonen (F Communication Finland)
Kingš of Tomorrow featuring DJ sandy Rivera & Haze (Deep Vision USA)
Stanton Warriors (XL UK)
DJ John B (Metalheadz UK)
DJ Rahmany feat. MC Wiklah (FRC Yu)
DJ Gordan Paunović (Escorteaze/B92 Yu)
U subotu sam stigla nešto kasnije na festival, tako da nisam sve bendove uspjela da čujem. Uglavnom, oko 1:00 kad smo ušli, još uvijek je svirao Gotan Project (parisko-argentinsko-austrijski) sastav. U istinu, nezaboravan nastup, sa mnogo emocija, pomalo teško za opisati. Ovako nešto ipak treba da se čuje! Sedam ljudi na stage-u - akustična gitara, violina, akordion, klavir, pjevačica i dva "ritam majstora" + jedan čovjek za video projektorom. Uspjeli smo, na žalost, da čujemo samo par pjesama i ostali smo bez teksta! Njihov koncert održan je na novo-postavljenom stage-u koji se nalazio preko puta glavnog, i bio je nešto manje površine. Kad su završili svoj fenomenalan nastup svi smo se polako prebacili na glavni stage i počeli da đuskamo uz house (nisam neki ljubitelj, tako da sam se brzo smorila), al su ostali tek počeli da se zagrijavaju. DJ Puki je rado nešto kratko - 30 min. A zatim je stvar preuzeo u svoje ruke finski DJ koji izdaje za jedan svima poznat electronic label - F Communications (France) Jori Hulkkonen (čovjek kojeg su mnogi čekali to veče). Vrtio je neki skroz opušteni house, u nekim djelovima čak i previše opušten. Najjači utisak na mene, a i na mnoge druge u publici, ostavio je kad je pustio Inner City - Good Life u remixu verziji, kao i Telepopmusik - Breath, Layo and Bushwacka - Love Story (Tim Deluxe remix)...
Nakon ovako divnog mixa Jori Hulkkonen - a, na stage su izašli (a bolje da nisu :)) Kings of Tomorrow featuring DJ Sandy Rivera & Haze. Istina je da odlično zvuče zajedno, i da je Sandy Rivera puštao dosta gotivnih stvari, al stalno se osjećala neka "dizalica". Konstantno su dizali i spuštali masu (Ups and downs), što se prilično primjećivalo; čak su iza nas bili neki likovi koji su vikali nešto u fazonu: "Idi kući, breeeeee! SMARASH!" i tome slične izjave koje su pokazivale na veliko nezadovoljstvo ljudi. A pred kraj su pogotovo smorili, ljudi su čak prestajali i da đuskaju.
Oko 4:00 za gramafonima se pojavio samo jedan caln Stanton Warriors - Dominic Butler. (Mark Yardley nije došao navodno iz "opravdanih razloga"). Napokon sam uspjela da uživam u zvucima koje jako gotivim (breakbeat) i koje teško uspjevam da čujem ovdje u BL, na žalost. Dominic B. je radio nekih 2 sata, i pokazao nam svima šta je pravi break. Hvala mu puno zbog toga!
I napokon u 6:00 izlazi čovjek zvani John B, jedan od jačih dj-a u drum'n'bass vodama, koji nas je prilično iznenadio svojim nastupom. Radio je sa pločama i diskovima. Prvi dio seta prepoznatljivo za njega, a onda se dosta čulo nekog electro drum-a. Mogao se tu čuti i njegov slavni hit Up All Night, kao i Concord Dawn - Morning Light.
Pokazalo se da ljudi u Bgd-u jako malo slušaju D&B, al ga barem slušaju, za razliku BL. Na žalost, John B-ja je zadesila ta nesreća pa je imao tehničkih problema tokom nastupa.
Nekoliko puta je prestajala muzika (navodno zbog struje). Kako je završio? - stvarno ne znam; otišla sam kući... U svakom slučaju nezaboravan provod (oba dana). Idući Urban Experience nemojte da propustite nikako!!!
30.08.'02 , day 1st
Ja sam imala tu sreću pa sam išla sa jako gotivnom ekipom, tako da je provod bio zagarantovan. Na mjesto događaja stigli smo oko 12:20. Sama lokacija je odlična za ovakvu vrstu festivala, a radi se zapravo o Partizanovim košarkaškim terenima, koji su sa svih strana opkoljeni ogromnim zidinama Kalemegdana što je davalo jedan gotivna trip, a samim tim je i zvuk bio mnogo dobar. Svaki zid je bio jako osvijetljen (jedan crvenim, drugi žutim svjetlom itd.) i uopšte rasvjeta je bila na zavidnom nivou. Na zidovima su takođe bili postavljeni i video beam-ovi (ukupno 3), s tim da je slika bila loša, zbog jakog svjetla; a i nije u pitanju bio neki profesionalni VJ-ing, nego obično reklamiranje Lucky Strike-a, kroz neki underground fazon. Naravno bile su tu i "hostese" obučene u Lucky tripu koje su djelile flyer-e i cigare, kao i plesačice na stage-u.
Za pohvalu je to što nije bilo gužve na ovom UE jer je taj festival inače poznat po pretjeranim gužvama, ali i po odličnim žurkama. Mjesto gdje se nalaze tereni je dosta prostrano, tako da su se ljudi mogli svuda rasporediti. Inače bilo je tu između 5000 i 6000 ljudi (stvarno nisam stručna u procjenjivanju broja ljudi al bilo ih je mnogo). Kad smo stigli radio je još uvijek Gordan Paunović/EX Kozmik/ inače čovjek koji je "glavni krivac" kad je u pitanju UE (jedan od organizatora).
Gordan je več zagrijao masu i stvorio jednu jako prijatnu atmosferu tako da smo stigli u pravi trenutak. Mnogo dobro odrađen set; čak su se i ljudi koji imaju priliku često da ga čuju prijatno iznenadili. Poslije njega nešto kratko je radio Vlada Janjić, takođe pripadnik Kozmika. On je zavrtio samo par pjesama i gramafone prepustio jednom od ljudi koji radi sa (za) Green Velvet, tada su se na stage-u pojavili i ostali članovi ovog projekta, kao i nama svima poznat Curtis Jones (mršuljavi crnja, go do pasa) sa svojom jako neobičnom frizurom i prepoznatljivim glasom govori: "Good evening!!" I dalje...počinje prženje, agresivnost i jako velika brzina... Ljudi polako prestaju da plešu i svoju 100%-tnu pažnju usmjeravaju samo ka slušanju muzike; normalno bilo je tu i pojedinaca koji su divljali i skakali...
Ono što sam uspjela da čujem i vidim za tih sat vremena (na žalost sat vremena), koliko je trajao ovaj live-act bilo je stvarno nešto NOVO, za mene kao i za ostale ljude u publici, jer nemamo baš uvijek priliku da čujemo ovako nešto - jako interesantno...
Mnogo originalno su zvučali u živo, što se i očekivalo. Mogle su tu da se čuju i neke poznatije stvari kao što šu Flaš i La la land, na šta su svi bili otkačili skroz! Mada, mislim da su ipak mogli malo duže da se zadrže na stage-u, al eto ipak je live-act u pitanju (to se ja tjesim :)). Poslije ovog kratkog nastupa dugo očekivanog Green Velvet-a na stage-u se oko 2:30 pojavio Kevin Saunderson (pomalo bucmasti crnja - baš smo se nagledali crnaca to veče:))...Koji je na neki način vratio samopouzdanje ljudima, hahaha. Fenomenalan set i odličan izbor muzike, zaista se tu svašta moglo ćuti, mada očekivala sam i neke novije stvari, al dobro, neću sad da pretjerujem. Početak kao i uvijek - house --->> tech. house (što je bilo ipak malo čudno poslije G.V.-a), koji je polako prelazio u sve jači i jači zvuk da bi se pred kraj seta moglo čuti i dosta techno talasa.
Tehnički mnooooogo dobro odrađen posao. U prvom djelu seta mogao se čuti poznat hitić Tim Deluxe feat. Sam Obernik - It just won't do u remix verziji. Ja bih spomenula meni jako dragu pjesmu Adam Beyer - Rippin 'n' dippin koju je zavrtio u drugom, malo žešćem dijelu seta, i skroz je digla masu, a kao i Devilfiš - Man alive, Samuel L Sessions - Lushlife itd...
U svakom slučaju nezaboravni zvuci i mixanje, Kevine svaka ti čast!!! (još samo kad bi on čitao ovo hahaha:)) -tako to rade ljudi iz Detroita. Svoj set je oko 4:30 priveo kraju sa remixom pjesme Basement Jaxx - Rande vu; tad se već oko gramafona počeo muvati jedan mali "čovječuljak" po imenu Marko Nastić / TTP/.
Marko, poznat po svojim jutarnjim (minimal techno) setovima - uvijek ga ostave za kraj, tako da bi iz ljudi iscrpio i ono malo snage i energije što im je ostalo...To je stvarno čovjek koji je zaslužio više od Beograda; mislim da njegovo mixanje definitivno treba da postane prepoznatljivo po cijelom svijetu, jer je on to zaišta zaslužio! Puno je cijenjen kod beogradške (i srbijanske) publike, i ljudima nikad nije dosta slušati Marka. Mi smo odslušali jedan dio seta (40 minuta), a zatim smo polako krenuli kući. Već smo se bili smorili od silnog skakanja - plesanja. A i užasan je taj jutarnji gradski prevoz po BGd-u... Ma bolje da vam ne pričam! Al' poslije ovakvog provoda nije ni bitno da li ce bus naići ili NE!
p.s. bitno je još spomenuti i to da je postojao jedan poseban mali stage, malo udaljen od glavnog, gdje su se puštali razni filmovi. Vrhunac te večeri bio je film Baraka, režija Ron Frik. To mjesto je ujedno i bio kao neki ćillout fazon, bez murije, što znaći...hmmmmmmm
STAGE
31.08.'02 , day 2nd
subota veće na UE festivalu je bilo mnogo raznovrsnije za razliku od petka (a bilo je i više izvođača), stim da je bio i manji broj ljudi.
Evo i line up:
Bah samba LIVE! (Estereo UK)<
Gotan Project LIVE! (Ya!Basta France)
DJ Puki (HMK Music Yu)
DJ Jori Hulkkonen (F Communication Finland)
Kingš of Tomorrow featuring DJ sandy Rivera & Haze (Deep Vision USA)
Stanton Warriors (XL UK)
DJ John B (Metalheadz UK)
DJ Rahmany feat. MC Wiklah (FRC Yu)
DJ Gordan Paunović (Escorteaze/B92 Yu)
U subotu sam stigla nešto kasnije na festival, tako da nisam sve bendove uspjela da čujem. Uglavnom, oko 1:00 kad smo ušli, još uvijek je svirao Gotan Project (parisko-argentinsko-austrijski) sastav. U istinu, nezaboravan nastup, sa mnogo emocija, pomalo teško za opisati. Ovako nešto ipak treba da se čuje! Sedam ljudi na stage-u - akustična gitara, violina, akordion, klavir, pjevačica i dva "ritam majstora" + jedan čovjek za video projektorom. Uspjeli smo, na žalost, da čujemo samo par pjesama i ostali smo bez teksta! Njihov koncert održan je na novo-postavljenom stage-u koji se nalazio preko puta glavnog, i bio je nešto manje površine. Kad su završili svoj fenomenalan nastup svi smo se polako prebacili na glavni stage i počeli da đuskamo uz house (nisam neki ljubitelj, tako da sam se brzo smorila), al su ostali tek počeli da se zagrijavaju. DJ Puki je rado nešto kratko - 30 min. A zatim je stvar preuzeo u svoje ruke finski DJ koji izdaje za jedan svima poznat electronic label - F Communications (France) Jori Hulkkonen (čovjek kojeg su mnogi čekali to veče). Vrtio je neki skroz opušteni house, u nekim djelovima čak i previše opušten. Najjači utisak na mene, a i na mnoge druge u publici, ostavio je kad je pustio Inner City - Good Life u remixu verziji, kao i Telepopmusik - Breath, Layo and Bushwacka - Love Story (Tim Deluxe remix)...
Nakon ovako divnog mixa Jori Hulkkonen - a, na stage su izašli (a bolje da nisu :)) Kings of Tomorrow featuring DJ Sandy Rivera & Haze. Istina je da odlično zvuče zajedno, i da je Sandy Rivera puštao dosta gotivnih stvari, al stalno se osjećala neka "dizalica". Konstantno su dizali i spuštali masu (Ups and downs), što se prilično primjećivalo; čak su iza nas bili neki likovi koji su vikali nešto u fazonu: "Idi kući, breeeeee! SMARASH!" i tome slične izjave koje su pokazivale na veliko nezadovoljstvo ljudi. A pred kraj su pogotovo smorili, ljudi su čak prestajali i da đuskaju.
Oko 4:00 za gramafonima se pojavio samo jedan caln Stanton Warriors - Dominic Butler. (Mark Yardley nije došao navodno iz "opravdanih razloga"). Napokon sam uspjela da uživam u zvucima koje jako gotivim (breakbeat) i koje teško uspjevam da čujem ovdje u BL, na žalost. Dominic B. je radio nekih 2 sata, i pokazao nam svima šta je pravi break. Hvala mu puno zbog toga!
I napokon u 6:00 izlazi čovjek zvani John B, jedan od jačih dj-a u drum'n'bass vodama, koji nas je prilično iznenadio svojim nastupom. Radio je sa pločama i diskovima. Prvi dio seta prepoznatljivo za njega, a onda se dosta čulo nekog electro drum-a. Mogao se tu čuti i njegov slavni hit Up All Night, kao i Concord Dawn - Morning Light.
Pokazalo se da ljudi u Bgd-u jako malo slušaju D&B, al ga barem slušaju, za razliku BL. Na žalost, John B-ja je zadesila ta nesreća pa je imao tehničkih problema tokom nastupa.
Nekoliko puta je prestajala muzika (navodno zbog struje). Kako je završio? - stvarno ne znam; otišla sam kući... U svakom slučaju nezaboravan provod (oba dana). Idući Urban Experience nemojte da propustite nikako!!!