Četvrtak 8.8.2002

Fort Bourgnion - pre-festival party

     Dan je bio sunčan i vec oko 8-9 sati naveče ljudi željni dobre zabave su se pojavili na prilazu ka Fort Buorgnion-u, utvrđenju smještenom na brdu iznad turističkog kompleksa "Zlatne stjene". Kako je ulaz bio poprilično skup (60kn, oko 17km) dosta ljudi se odlučilo da ostane ispred, uz ozvučenja svojih automobila u nadi da će ipak biti još vremena za dobru žurku na samom festivalu.
     Na samom ulazu u utvrđenje dočekala nas je "kontrola" koja nas je samo formalno pitala da li posjedujemo bilo šta od nedozvoljenih sredstava. Samo utvrđenje je zatvorenog tipa i ne posjeduje gotovo nikakav ventilacioni sistem osim spoljašnjeg hodnika sa par prozora kroz koje se moglo udahnuti svježeg vazduha. Iako prilično impresivna građevina ovo joj je veliki nedostatak, koji u kombinaciji sa cijenom piva od 20 kn i nemogućnošću izlaska bez ponovne naplate ulaznice pruža idealnu mogućnost da dehidrirate.
Veliki broj prolaza i tunela ostalja vam mogućnost da se izgubite (ako imate sreće sa nekim dobrim komadom:).
     Party je održan na 2 floora, jedan na gornjem spratu utvrđenja a drugi u centralnoj kupoli. Već oko 2-3 sata party je dostigao vrhunac uz vješte dj-eve londonskog wiggle recordingsa. Naravno ne moram ni spominjati imena jer je to poprilićno poznat label čak i za slabije poznavaoce techno pravca. Oko pola 4 gužva je postala nepodnošljiva.
Na centralnom flooru su ljudi stajali jedni do drugih kao sardine bez ikakve mogucnosti slobodnog kretanja a kamoli plesanja. Na gornjem spratu malo manja gužva ali užasno zagušljivo i vruće. U tom trenutku party je poprimio najgore crte, najteže je bilo onima pod uticajem extazija ili spida, koji su bukvalno udarali u zidove jedva se održavajući na nogama izbezumljenih pogleda tražeći spas.
     U tim trenucima odlućio sam da se promuvam po tunelima i poslije nekih 15-ak minuta lutanja po mraku i gaženja po izvaljenim ljudima naišao sam na neki stražnji izlaz, jedan od mnoštva kako sam poslije saznao. Naravno odmah sam otišao da obavjestim prijatelje da bi se nakon 15 minuta vratili svi zajedno unutra.
     Party je trajao jos nekoliko sati nesmanjenom žestinom i pored nekih manjih gore spomenutih propusta ostavio je prilično dobar utisak, pogotovo što je to trebala biti samo uvertira za Valkana festival.

Petak 9.8.2002

Medulin (sportski aerodrom) - prvi dan festivala

     Kiša je počela padati odmah u rano jutro. To je već bila blaga prijetnja. Oko 20-21 sat prostrana poljana sportskog aerodroma na potezu između Pule i Medulina bila je prepuna automobila sa svih strana svijeta. Oko 22 opet blaga kišica. Na ulazu opet "kontrola". Ovoga puta momci su djelovali ozbiljnije, ali samo djelovali.
Imao sam osjecaj kao da uopšte nisu ni željeli da pronađu bilo šta. Vrlo loše. Svima je poznato da na ovakvim dešavanjima sve vrvi od dilera koji prodaju najraznolikije oblike opojnih/stimulativnih sredstava. Nisam se prevario.Odmah na ulazu podijeljeni su nam dezodoransi jednog od sponzora festivala, a iza njih nas je sačekala hrpa dilera nudeći nam "sve i svašta".
     Ogromna većina ljudi unutar festivalskog prostora je bila "staklena". Festivalski prostor , velićine 2 fudbalska bio je podjeljen na 4 floora, progressive, techno, tech-house, chillout.
Organizatori su takođe natkrili jedan dio travnjaka(20-ak kvadratnih metara) u slučaju kise, što je smiješno s obzirom da se očekivalo oko 20-30 hiljada ljudi. Do 2 sata poslije ponoci u krugu festivala se nalazilo oko 7-8 hiljada ljudi, možda i manje. Poslije 2 sata kada je na techno flooru počeo raditi Keni Larkin pristiglo je još par hiljada. Tech-house i progressive floor su bili poluprazni (200-tinjak ljudi), a na chillout flooru (20-ak:). Sve u svemu Keni Larkin je odradio maestralno svoj dio a onda je ponovo počela kiša. Ovoga puta ozbiljnija i dugotrajnija. No u tim trenucima nikom nije smetala.
     Onda se pojavio i Stejsi Pulen i masa je upala u delirijum. Oko 6 sati počela se osjećati hladnoća u mokroj odjeći pa smo krenuli prema autu da se presvučemo. Međutim festivalski prostor se već počeo pretvarati u svinjac, jer je masa utabala travu a pošto je padala kiša sve je to rezultiralo blatom do koljena. Na putu prema autu zaustavljali su nas izbezumljeni likovi razbijeni drogom moleći nas da ih prevezemo do grada ili bolnice, a redari i obezbjeđenje su im djelili crne vreće za smeće da se zaštite od kiše. Trebalo je samo još da im podijele lopate pa da se zakopaju ;)
     Najsmješnije je bilo to što su prije festivala ljudi djelili flyere sa raznolikim kampanjama usmjerenim borbi protiv narkomanije.
Nakon presvlačenja vratili smo se na još nekoliko sati ludovanja uz dj Roberta Ingrama.
     U cjelini prvo veče je bilo zadovoljavajuće, mada se mora podvući neizbježna paralela sa Exit festivalom koji je bio neuporedivo bolje organizovan.

Subota 10.8.2002

Medulin (sportski aerodrom) - drugi dan festivala

     Kiša, nezapamćeno nevrijeme, cijeli dan. Naveče oko 22 sata kulminacija.
Oblaci su se spustili do zemlje, vjetar je lomio grane sa drveća. Bez obzira ne nemoguće uslove veliki broj ljudi se pojavio u nadi da će nevrijeme prestati, ali to je bila samo nada.
     Ipak festival je počeo, međutim kako se nevrijeme pojačavalo oko 12-1 je sve prekinuto. Poljana oko festivalskog prostora je podsjećala na oranicu natopljenu vodom, blato do koljena. Interesantni su bili optimisti koji su čak ponijeli gumene čizme i šatorska krila, kao i gomila ljudi koja se pod uticajem droge bacala pred automobile bez obzira na nevrijeme. Sve je ovo izgledalo čak na momente simpatično, dok se nisu sve češće počela pojavljivati bolnička kola koja su odvozila unezvjerene ljude promrzle od kiše i vjetra.
     Pravo brijanje, heheheheee. Oko 2 sata kiša je prestala na trenutak i zadnje nade nam je ubio redar koji nam je rakao da nema ništa od nastavka festivala između dva dima ogromnog jointa koji je pušio.